Prostor današnje općine Čavle u povijesnom je smislu središnji dio nekadašnjega područja Grobničkog kaštela. Ono je obuhvaćalo cijelo Grobničko polje, te okolne krajeve koji su gravitirali grobničkoj utvrdi, srednjovjekovnome feudalnom sjedištu knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih.
Položaj u zaleđu Kvarnerskoga zaljeva i na rubu podalpskog areala, na mjestu ispreplitanja mediteranske i srednjeeuropske civilizacije, utjecao je na stvaranje specifičnih kulturno – povijesnih vrijednosti od najranijega vremena.
U prapovijesti ovo, kao i šire istočno jadransko područje, nastavaju Liburni, ilirsko pleme čiji se razvoj može pratiti od brončanog i željeznog doba do nove ere kada potpadaju pod rimsku vlast (1. do 5. st.) i gube svoja obilježja. Kao i drugdje, najznačajnije ostatke liburnske civilizacije u prostoru predstavljaju nekadašnja gradinska naselja, odnosno utvrđenja na uzvisinama i dobro branjenim prostorima. Najčešći toponim koji se vezuje za gradine je Gradac ili Gradišće, kakav susrećemo i ovdje. Međutim, strateški i obrambeni značaj ovoga područja dolazi još više do izražaja u prvim stoljećima naše ere zbog opasnosti od provala barbarskih naroda. Tako se u 4. stoljeću gradi na potezu od Rijeke (Tarsatica) prema Vrhniki (Nauportus) u Sloveniji obrambeni sustav s masivnim zidom i kulama, a njegovi su ostaci ubicirani na nekoliko mjesta na širem području Grobinštine.
S obzirom na značaj graničnog područja, može se pretpostaviti da utvrda na grobničkoj uzvisini postoji već u antičko vrijeme, a danas očuvana struktura potječe iz srednjega vijeka. Kaštel Grobnik bio je ključna točka obrambenog sustava, jer je nadzirao polje i krak ceste prema Vinodolu. Vjerojatno je i Grobnik, poput Kastva poslužio kao utočište (refugium) bjeguncima iz antičke Tarsatice kad su je godine 799. razorili Franci. U 10. je stoljeću granica Hrvatske bila na Rječini, pa Grobnik opet postaje granična utvrda.
Međutim, prvi pisani spomen srednjovjekovnoga Grobnika datira tek iz Vinodolskog zakona godine.1288. Kaštel u to vrijeme, zajedno s drugim vinodolskim općinama: Trsatom, Bakrom, Hreljinom, Drivenikom, Grižanama, Bribirom, Novim i Ledenicama, pripada župi Vinodol, koja je od godine godine 1225. nasljedno leno knezova krčkih Frankopana, pa sve do pada plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana godine 1671.
O značaju Grobnika kao srednjovjekovnog središta na širem prostoru govori i činjenica da je nakon bitke kod Udbine 1493., dio crkvenog kaptola koji je pobjegao iz razrušenog Modruša osnovao grobnički kaptol koji postoji sve do kraja 18. st. Tako je Grobnik, pored upravne i obrambene uloge, dobio i značajnu crkvenu funkciju.
Upravnom području grobničkoga kaštela pripadala su ova sela: Ilovik, Rečina, Jelenje, Podkilavac, Podhum, Zastenice, Velike i Male Dražice, Sudan, Podčudnić, Podrvanj, Cernik, Buzdohanj, Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo.
Gospodari Grobnika bili su knezovi Frankopani 1225. – 1566., grofovi Zrinski 1566. – 1671., barun Franjo Rigoni i austrijska carska komora 1671. – 1725., grofovi Perlas 1725. – 1766., grofovi Batthyany 1766. – 1872. i knezovi Thurn-Taxis 1872. – 1945., kada postaje državno vlasništvo.
Ruralna naselja na feudalnom prostoru kaštela razvila su se na temelju stočarstva i poljodjelstva, a kasnijim razvojem uz ceste i zapuštanjem ruralnog gospodarstva, nisu znatnije očuvala tradicijske građevne strukture i ambijente.
Promjenom gospodarskih prilika u 19. stoljeću, grobničko se podgrađe širi i razvija kao trgovačko i obrtničko lolalno središte, te poprima urbane karakteristike. Kao tranzitno i trgovačko središte razvija se Cernik, naselje uz staru prometnicu na putu od Grobnika prema Bakru, a uz Lujzinskiu se cestu razvijaju mlađa naselja Soboli i Čavle – današnje sjedište općine.
